Otisao si
(posveceno Tosetu Proeskom)
Otisao si .
Otisao si andjelima cuvarima koje prizivao si u pjesmama svojim
Otisao si zvijezdama na nebu, svjetlosti u raju i putevima kojim
Ti sad krocis sa istim onim smijeskom na licu
I pjevas u svojoj sobi za tugu
Tamo negdje daleko na rajskome jugu
Otisao si, a nisi isao malen ispod zvijezda
I nije te stigla „Opomena“ velikog mladog pjesnika
Ti postigao si vise nego ce drugi za stotinu godina
Za sobom ostavio pjesme, rijeci, djela i sjecanja
I na svom koncu tamo gdje andjeli se gnijezde
Ti umjesto u prah tijelom i duhom presao si sav u zvijezde